„Prošlost je neka druga zemlja“, napisao je britanski povjesničar Tony Judt, da bi opisao odnos europskog društva s vladavinom nacionalsocijalizma nakon 1945. Ali ova zemlja prošlosti, može i danas biti neposredno ispred ulaznih vrata. To su ustanovili stanovnici Strasshof-a, mjesta u blizini austrijskog glavnog grada Beča, kada su se dali u potragu za tragovima prisilnog radnog logora koji se tijekom Drugog svjetskog rata ovdje nalazio.
Prava povijest kompleksa radnog logora Strasshof počinje s godinom 1942. Već u jesen 1941 nacistički vodstvo uvidja da do očekivane pobjede nad Sovjetskog Saveza prije zime neće doći, I da trebaju zamjenu za vojnike na frontu. Tako je započelo planiranje za masovnu upotrebu prisilnog rada ljudi iz okupiranih zemalja Europe. U tu svrhu su osnovana 22 tranzitna logora na prostoru trećeg rajha, Strasshof je bio jedan od njih. Mjesto Strasshof je izabrano jer je bilo u blizini Beča i imalo dobru povezanost sa sjevernom trasom željeznice. Barake su bile predvidjene za smještaj 6.000 ljudi, koji su internirani ovdje, kratkoročno prije daljnjeg transporta na njihova radna mjesta u istočnoj Austriji.
Nacistička uprava je dovela pod prisilom ljude iz svih krajeva Europe u Strasshof: Transporti su dolazili iz Ukrajine, Rusije, Srbije, Grčke, Francuske, Belgije, Mađarske i Poljske. Po dolasku ljudi su bili podvrgnuti dezinfekciji. Odjeća im je bila oduzeta, te očišćena od nametnika insekticidima. Oni sami bi u malim skupinama, goli, bili tjerani u zahode i prostor za tuširanje. Nakon toga bi slijedio liječnički pregled kako bi se utvrdilo njihovo sposobnost za rad. Zaposlenici ureda za zapošljavanje su ispunjavali osobne podatke i zaveli u kartoteku.Uzimanjem otisaka prstiju i fotografiranjem za iskaznicu za strane radnike završio je ovaj postupak. Zatim bi ich stražari odveli u takozvani „čisti“ dio logora. Tu su bili nekoliko dana, hranjeni samo juhom i sušenim povrćem, dok ne bi bili dodijeljeni nekom poduzeću, i prvezeni u njihov radni logor.
U tranzitnom logoru Strasshof nalazila se je i bolnica, u kojoj su bili liječeni radnici na prisilom radu iz regije.Ne samo naporanim radom nego, često i loše opće stanje bolesnika uzrokuje visoku stopu smrtnosti.
Osim tranzitnog logora bilo je nekoliko manjih logora u samom Strasshofu. Ljudi su internirani tamo za izgradnju željeznice i aerodroma koji se nalazi na istočnoj granici mjesta Deutsch-Wagram i u lokalnoj poljoprivredi.
U ljeto 1944, nacistička Njemačkog je izgubila teritorije, iz kojih je regrutirala prisilne radnike i radnice. Kao zamjena deportirano je više od 20.000 Židova i Židovki iz Mađarske u Strasshof. Time su izbjegli smrt u Auschwitzu. Umjesto toga, oni su korišteni kao prisilni radnici u istočnoj Austriji. Pokušaj deportacije nekih od njih u travnju 1945 u koncentracioni logor Theresienstadt sprečava uništena željeznička pruga od savezničkog bombardiranja. Crvena armija oslobodila je tranzitni logor 10 travnja 1945. Nakon rata, barake su brzo nestale, budući da su gradjevni materijali korišteni drugdje u gradu i sjećanje na Logor je izblijedjelo.
U godini 2006-toj je ime mjesta Strasshof postalo poznato u cijelom svijetu po kriminalnom slučaju Natascha Kampusch. U Strasshofu se onda našla skupina ljudi koji su željeli ispitati medijski sumornu sliku općine i koji su bili spremni da se kritički osvrnu na svoju povijest. Kao dio znanstvenog projekta su počeli tražiti tragove prisilnog rada logora, ta grupa je u potrazi za svjedocima i istraživanje imena žrtava, od kojih je do tada bio samo dio poznat.
Godine 2011, udruga radna skupina Strasshof izgradila je spomenik koji je dizajnirao umjetnik Karl-Heinz Schreiner izgrađen uz financijsku potporu zajednice Strasshof, Donje Austrije i Nacionalnog fonda Republike Austrije. Izgrađen u blizini nekadašnjeg logora području, treba čuvati živu uspomenu, čak i onda kada posljednji tragovi nestanu u polju. Objavljivani su i rezultati istraživanja u knjizi, koju je napisala novinarka Irene Suchy. U knjizi su objavljen izjave suvremenika iz mjesta i preživjeli deportirani iz Mađarske, koji su iznijeli svoja iskustva iz Strasshofa.
Radna skupina Strasshof je zainteresirana za nastavak ovog rada, i da nastavi prikupljati materijal za rad, da gotovo zaboravljenu priču o logoru Strasshof obradi, i zadrži živo sjećanje na žrtve logora.
Ako želite više informacija ili kontakt, obratite se na : (engleski, njemački ili francuski)
kontaktirati
Bernhard Blank
Holiczerstrasse 20
2231 Strasshof
Austria
bernhard.blank@gmail.com